Mobilnu protetiku čine elementi koji nisu fiksno smješteni u čeljust, te koji se mogu po potrebi i izvaditi.
Mobilna protetika se radi tek kao krajnje rješenje tj. kada fiksna protetika nije izvediva.
Tu spadaju razne vrste proteza koju pacijent može sam vaditi iz ustiju i koje se i inače moraju svakodnevno skidati radi čišćenja i održavanja.
Ako je ikako izvedivo, uvijek se radije biraju fiksna protetska rješenja, pogotovo uz današnje implatološke mogućnosti.
No, uvijek postoje i "granični slučajevi" kada iz nekih razloga implantologija nije moguća, pa tada mobilna proteza postaje jedini preostali izbor.
Imamo "totalne proteze" koje se stavljaju u potpuno bezubu vilicu, te "parcijalne" koje nadomještaju samo dio nedostajućeg zubnog niza (svojevrstan "mobilni most").
Kao materijali, za mobilne proteze obično se koriste plastične mase (akrili) ili wironit proteze (imaju metalnu bazu i dugotrajnije su).